lana52 | 22 Decembar, 2020 00:00
Bajaga bi taj skorašnji trenutak opisao stihom: ‘Gluvo je doba, svi su zaspali…’, tako da sam I ja vec sanjala neka daleka Južna mora il’ nesto slicno, kad zazvoni telefon…Misleci da je sin iz Australije (jer vise ne mogu da 'pohvatam' kad je tamo dan, a ovamo noc I kad on radi u tim milicijskim sluzbama… ) ja skocih na ,noge lagane’ kad ono dobra drugarica iz ‘prošlog zivota’…Njen posao je oduvek za mene bio enigma…Zavrsila je političke nauke kad I ja matematiku I od tada su nam se putevi razisli poput onoga ‘od izvora dva putića…’ Mene iznenadi oviaj kasni poziv, ali 'naši smo', pa kazem: ‘Il ti nešto treba..’ Oduvek smo imale direktnu komunikaciju… Ona rece: “Treba..” I poce pricu da radi veoma odgovoran posao, da je u ‘medjunarodnim vodama’ da misli da joj se 'slusaju' telefoni I ostalo... I da bi volela da privatno pozdravi njoj jednu posebnu osobu u nasoj zemlji, ali sa necijeg 'sigurnog' telefona, pa je izabrala mene kao obicnu ‘smrtnicu’ koju, Bogu hvala, niko ne bi imao interesa da ‘sluša’…Pita me: ‘Il je kod tebe sve sigurno…’ Ja poceh da je uveravam: ‘Ne brini, sigurnije biti ne moze…’ Ona nastavi: ‘Ucinices mi veliku uslugu, na ovaj broj posalji uz jednu šifru u potpisu jednu baladu…’ Bilo mi je i žao sto je njoj tako ugrožena privatnost,(pomislih, eto plaća cenu slave i uspeha koji je prate) pa se složih, znam da je kod mene sve bezbedno tj. 'sigurica': razgovori, poruke, mejlovi, ja bar nikad nisam bila kao ona ‘bezbednosno interesantna’ I upitah: ‘Kaži koju baladu…’ Ona reče..., zaključih da imamo sličan ukus za balade I meni nešto srce zatreperi, pa poslah pomenutu pesmu:
Crvena Jabuka - Volio bih da si tu
Lep je osećaj kad nekome dragom učinite nešto i znate da se zbog toga dobro oseća...
« | Decembar 2020 | » | ||||
---|---|---|---|---|---|---|
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |