zvezdano nebo

LJUBAV BEZ OČEKIVANJA

lana52 | 10 Decembar, 2020 18:18

Razlicite su definicije ljubavi I objekti iste…Jedna od interesantnih je:

“Ljubav je emocija, ali i motiv (strast, potreba, težnja), čija je glavna odlika snažna naklonost subjekta prema nekom privlačnom predmetu, pojavi ili biću. Ljubav prema drugoj osobi uključuje osećanje nežne privrženostizaokupljenost njenom ličnošću, zainteresovanost za njene potrebe, želje i misli, nesebičnu brigu za njenu sreću i strasnu želju da odnosi budu što prisniji. Udaljenost ili privremena razdvojenost od voljenog objekta može da rasplamsa osećanje ljubavi….” (Vise o tome: ‘ ljubav ‘ )

Naravno ljubav ne mora da bude uvek romanticna.

U mojim ranijim danima je bila izrazena ljubav prema matematici koju sam kasnije I studirala I predavala na raznim meridijanima….Zatim ljubav prema poeziji koju sam uspesno pisala, objavljivala, bivala nagradjivana…Ljubav prema atletici, ranije sam trcala  trke na 800m, zatim kroseve, na Novom Zelandu redovno dzogirala trim stazama pored okeana… (I sad mi je ostala saljiva krilatica: ‘Mozda si jači, al’ nisi brži…’ )

Ideal univerzalne ljubavi je AGAPE (агапе (ἀγάπη)-), ciji je krajnji smisao ‘posvetiti se dobru drugog po cenu vlastitog zivota…

Tu je I veoma jaka roditeljska, bratska, sestrinska ljubav…Postoji ljubav prema nekoj ideji, viziji… Sveprisutna I sveobuhvatna ljubav prema Bogu…

Mnogi su poznati ‘umovi’ pisali o prethodno pomenutom pojmu, npr. “Ljubav nema godina, ona se uvek rađa.”  –  Blez Paskal 

Prava ljubav treba da bude bezuslovna, bez velikih ocekivanja, i bilo kakvih ultimatuma, uz veliko medjusobno postovanje I sa pravom merom (kao nesto sto se drzi na dlanu, ako se prejako stegne polomi se, ako se isuvise labavo obuhvati ispadne…samo stisak sa ‘merom’ moze da ga sacuva).

 Neko postavlja pogresno pitanje: Kako zadržati osobu koju volimo? Svaki pokusaj zadrzavanja ili kontrolisanja  ne predstavlja ljubav…

Osoba koju volimo je svoja, a ne naša. Moj moto je: ‘Ako treba nekoga da zadrzavam, necu vise da ga ‘zadrzavam’…Do god me neko voli I postuje bice tu za mene uvek, naravno u granicama sopstvenih mogućnosti i odredjenih zivotnih okolnosti….Ono što moze da nas povređuje u odnosu prema drugom  su naša prevelika očekivanja. Ako očekujemo da  neko ko nas voli ima 'čarobni stapić' kojim resava sve nase probleme, onda ulazimo u iluziju, zabludu, pa i patnju. Osveštavanjem i otpuštanjem tih očekivanja, oslobađamo se zablude i preuzimamo odgovornost za svoju sreću. Mnogo je lepša i dragocenija nečija zrela ljubav, kada ste sveprisutni u necijim mislima... nego infatilna i posesivna, a u stvari nezrela ljubav koja zahteva skoro 24-casovno fizicko prisustvo 'voljene' osobe i sposobnost da vam sve obezbedjuje i resava... 

Često pomislim na svoju ljubav u prezentu koja je neobična po mnogo čemu, pa I po sitnim medjusobnim ‘nesporazumima’ koji srećom kako dodju, brzo I prodju, I koja tinja duboko u srcu I taman pomislim ‘prestaće, iz čista mira nestaće’, ali ta ljubav se ‘ne predaje’,  uvek se ponovo rasplamsa kao ‘žeravica u krvi’…. Zato najbolje što bih rekla je u stilu pesme: “Hvala ti, što si verovao kada niko nije, što si pomogao da svoje snove I dalje sanjam…”

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS
Powered by blog.rs - Design by BalearWeb