zvezdano nebo

OKLANDSKE KIŠE...

lana52 | 14 Oktobar, 2020 22:01

“Jedno od najboljih dela Luisa Bronfilda je roman "Kiše dolaze".Kad ga čovek čita oseća dah nepoznate, daleke,egzotične Indije.Sve ono što se pri čitanju ove knjige oseti i vidi u velikoj je suprotnosti sa životom i shvatanjem Evropljana.Sve je nekako zagonetno,toplo,jarko,počevši od njihovog zalaska sunca pa do priljateljskih i ljubavnih osećanja.
Cela knjiga protkana je neočekivanim epizodama,ljubavnom srećom i jadima,a katastrofalna poplava donosi tifus,kugu i smrt.I kad se voda povuče i sve to rasčisti i prođe,nastaje novo rađanje i život teče dalje,kao da nikakvog zastoja nije ni bilo….”

Jednog davnog oktobra na Novom Zelandu inspirisana tamosnjim kisnim periodom ja sam napisala pesmu o kisama u Oklandu…

OKLANDSKE KIŠE

Duge Oklandske kiše…

Liju mi kroz krv kao groznica…

I šume,  I šušte, I dobuju, I smeju se…

Prostor odjekuje ehom njihovog luciferskog smeha…

Nema kapi…

Samo mlaz do mlaza I novi mlaz iz čeljusti neba…

Zrak nenadanog sunca se davi u okeanu uz nečiji vrisak…

Ove kiše imaju svoje slutnje I sumnje…

Svoje pobede I poraze…

Niz moje lice lije slap sa tudjim licem koje ne prepoznajem…

Da li mi prašta ili me osudjuje - pokušavam da naslutim u mokrom dodiru…

Ove kiše ne prolaze…

Kao da se svete dugi koja strpljivo čeka na nebeskom obrisu

 MT EDNA…

Njihove kapi, poput nedosanjanih snova dobuju…I kvase mermer

pločnika mojih najednom rasprslih lovorika…

 

 

 

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS
Powered by blog.rs - Design by BalearWeb