lana52 | 11 Oktobar, 2020 22:11
Poeziju retko pišem… Ponekad…Evo jedne moje pesme o jednom potpuno intimnom ćutanju…
ĆUTANJE
Bojim se sebe u ova duga, maglovita svitanja…
Dok vreme domišljato naglašava svoje granice…
A unapred smišljena osuda vreba kao ‘pljusak u najavi’…
Napeta žica reči koje moraju da se prećute…
U ušima neka daleka šansona…
(Ni šapat, ni vrisak ne mogu da je približe)
Beg u divlje prostore sanja liči na greh…
Stege od ključalog zlata…
Peku ruke ako se dodirnu…
Za ovu gradnju svaki je temelj uklet I slab…
Ne pomažu gvozdeni stubovi…
Ostaje ćutanje kao spas…
« | Oktobar 2020 | » | ||||
---|---|---|---|---|---|---|
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |