Ime mi je ljubav | Senka Veletanlic
Imam utisak
da je nikada vise nego u ovo ‘korona doba’ kada su ljudi limitirani u nekim ‘uzivo’
susretima, druzenjima, putovanjima, svet zeljan senzacija…
Otkivaju se
razne afere iz svih sfera zivota…Oglasavaju se osobe razlicitih profila od
naucnika svetskog renomea I holivudskih glumica do starleta I zvezda raznih ‘rijalitija’
da kazu po nesto ‘usima atraktivno’ ili pokazu nesto ‘ocima neverovatno’ iz
svog bogatog iskustva I predjasneg ili
tekuceg zivljenja…Nizu se razne afere ili 'aferice' i uglavnom bi po neko iz necega iznesenog da 'nesto profitira'...
U redu je da
o mnogim stvarima treba otvoreno pricati, preduprediti ‘zlo I nasilje’ I odati
pocast ‘dobroti I lepim postignucima’…Medjutim, u svemu treba da postoje
odredjene granice istine i dobrog ukusa, sta je za pricu u ‘uskom krugu’, sta za ‘siri krug’ I javnost,
a sta ostaje samo ‘za sebe’… Treba postovati kako eticke kodekse, tako I diskreciju….Kako
izreka kaze: i: “Hrabrost se nalazi na neočekivanim mestima.”
J.R. Tolkin ali zato vazi i: " Hrabrost nije odsustvo diskrecije..." (Citati o hrabrosti i diskreciji....)
Naravno u
moru naslova: ‘…otkriva sokantne detalje iz zivota i druzenja…’ ima ‘sokantnih istina’,
ali na zalost, ne retko i sikantnih (ne)istina…
Ziveci skoro pola veka svoj skomni zivot na razlicitim meridijanima, ja sam naucila da
govorim oprezno, da postujem diskreciju i ma koliko bi TO bilo atraktivno i
popularno ne otkrivam ‘sokantne’ detalje iz predjasnjeg zovota svoje malenkosti…
A nije da ih nije bilo, jos od mog studentskog zivota preko rada u razlicitim
sredinama i druzenja sa razlicitim ljudima iz sveta politike, nauke, umetnosti
i sl. do decenijskog zivota na Novom
Zelandu, usavrsavanju na njihovom
univerzitetu, rada u raznim nz sredinama i komunikacija sa interesantnim
osobama sa razlicitih meridijana…
Uvek sam
volela da govorim o lepim stvarima i dobrim ljudima…Zivim u stilu: ‘pamtim samo
srecne dane…’….Iako se desavalo nesto-sto bi mozda i bilo za danasnje vreme
pomalo skandalozno o tome kao altruista, verujuca, a nadasve lepo vaspitana
osoba ne govorim…Neke tajne cuvam samo za sebe…
Skoro mi je
jedna poznanica koja se bavi novinarstvom rekla: ‘kad bi ti htela da das neki
intervju i progovorila o nekim ‘stvarima’ iz svog ‘proslog’ zivota za noc bi
postala poularna, il znas kako bi to odjeknulo u javnosti…’ Odgovorila sam: ‘Ja
sam dovoljno popularna i ovako i ne treba mi dodatna popularnost jer inace
tezim smirenju i ‘tihovanju’…Drugo, ja veoma postujem ljude iz proslosti sa
kojima sam sticajem okolnosti imala poslovne ili privatne kontaktne…Neki od
njih jesu predstavljali odredjene ‘velicine’ u svom vremenu, neki vise i nisu medju zivima, ali svaka prica o
tome bi po mojim moralnim kodeksima bila pomalo i necasno ‘razotkrivanje necega
sto je proslo’ u stilu: ‘…Mrtvom vuku je lako rep premeriti…’
Oduvek sam
bila lojalna u svim odnosima i Bogu hvala uprkos mnogim ‘smutnim’ vremenima u
kojima sam morala da prezivim, opstajala sam, ocuvavsi cistu savest, sistem
sopstvenih vrednosti koje se u mnogo cemu poklapaju sa lepim, hriscanskim
vrednostima i nisam zazalila, a sto je najvaznije uspevala sam da ocuvam
identitet jedne svestrane intelektualke koja je uspela da se sama izbori za
svoje ‘mesto pod suncem’ ne povredivsi nikoga iz okruzenja…Malo li je… A to da
li su mene mozda na neki nacin neke nekada drage osobe sitno ‘prodavale’ i
pomalo ‘povredjivale’-sigurno jesu, ali nisu vredne pomene jer sam oduvek
zivela u stilu: ‘pametna zena ne crta, vec precrta’….Pametna zena se prvo trudi
da uopste ne udje u situaciju koju ne bi mogla uspesno da ‘hendluje’, a ako vec
malo ‘zaluta’ onda izvuce pouku na miran, dostojanstven nacin i ide dalje bez ikakve
frustracije ili ne daj Boze osvetoljubivosti…Zivot se sam pojedinim ljudima
osveti na neki nacin i to kad se najmanje nadaju…Oduvek sam se trudila da iako
nesto saznam sto bi moglo da naudi drugima-odcutim, iako je neko u nekom
trenutku imao bilo kakvu necasnu nameru prema meni, da me ‘uvuce u neku necasnu
igru’ i sl. da se sklonim i oprostim sa osmehom…Bas onako kako me je cesto
savetovala pokojna majka: ‘…Ako neko i treba da strada, skloni se, nemoj da to
bude od tvoje ruke…’
Zbog svega
gore iznesenog ostala mi je cista savest i ocuvan unutrasnji mir…Ostale
su lepe, dobronamerene, nenametljive i prijateljske relacije sa osobama iz
okruzenja u stilu: ‘Ko ce sa mnom blago njemu, ko nece-blago meni…’ Ostala je
ocuvana moja emocija ciste i bezuslovne ljubavi u koju duboko verujem bez
predrasuda…Jednostavno verujem u to lepo, svetlo, carobno DOBRO u ljudima…
Bas
kako kaze S. Veletanlic u podnaslovu ovog teksta u svojoj
pesmi: "IME MI JE LJUBAV"