lana52 | 30 Septembar, 2020 19:01
Skoro u nekom časopisu procitah intaresantan dijalog prijatelja Pere I Mike, pa originalni tekst prenosim u celini:
Pera: Miko, zasto ides I smeskas se…
Mika: E moj Pero, ti ne znas na sta su neki (ne)ljudi spremni
Pera: E, moj bolan Miko, na sta je samo I moj mali ‘cuko’ spreman, a kamoli onolki co’ek, nista me vise ne moze iznenaditi, al’ ajd kazi kad si vec poceo, pa cemo na kavu…
Mika: Ja ostavih jutros onaj moj ‘crni rančić’ kao I uvek na isto mesto…
Pera: Pusti ‘rančić’, sta ti on ‘pade na pamet…’
Mika: Nije meni, pao on ‘na pamet ‘nekom drugom, uze ga, izbaci napolje da ispadne da sam ja ‘sludjen’, te gubim I bacam stvari okolo…
Pera (kao hronicni ‘dobrica’): Nemoj tako, desava se, gube se stvari, ko bi tebi tako dobrom, plemenitom, naocitom naudio… Pa, ti mi mrava ne bi zgazio…Il ga nadje..
Mika: Pa nadje ga zahvaljujuci nasim dobrim ljudima…
Pera: E, sad je I meni 'srce na mestu', ima jos dobrih ljudi, eto ti nadje ‘rancic’, sad to lepo zaboravi I ajmo na kavu, malo divaniti o nekim lepsim stvarima…A znas kako nasa raja kaze Miko, jarane moj: “Ko drugome jamu kopa, sam u nju upada…” (kad-tad)
« | Septembar 2020 | » | ||||
---|---|---|---|---|---|---|
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 |