zvezdano nebo

Cecina recenzija Lanine poezije

lana52 | 19 Novembar, 2016 11:23

Ceca je moja poznanica I koleginica (radile smo nekoliko godina zajedno ), ona je jedna divna I plemenita osoba (nekada je uredjivala rubriku ‘Kultura’ u ‘Politici’, u medjuvremenu je doktorila knjizevnost) tako da sam imala slobodu da joj ustupim da procita kratak izbor iz moje poezije (7- 8 pesama) I da mi napise jednu neformalnu recenziju….

Evo moje pesme na koju se Ceca osvrnula pitanjem u svojoj poslednjoj recenici, a zatim I njene cele recenzije:

NA STEPENISTU

Oci ti sive, vlazne,

od snova teske…

Na licu sve bore

u jednu zgusnute…

Odjek tvojih koraka

na stepenistu.

Osecam ih , bole u krvotoku…

Zvono na vratima…

Kratak I snazan zvuk,

prodoran, do srzi…

Cutim…

Znam, taj se zvuk ne ponavlja…

Kroz zid prodire pogled…

Tragovi tvojih zenica

na mom telu.

Cekas…

Ja stezem oci,

umesto suza, krv niz obraze…

Prosla je noc…

Jos uvek stojis u groznici…

Podne je…

Otvaram…

Prazno…

Samo tvoj trag

I jedan narcis…

Ja ga kidam, bacam na mermer

da mu se slede lati…

RECENZIJA:

“Lana,

Vec sami naslovi tvojih pesama upucuju na setno promisljanje sveta (pogubljenje, tama, bol…). U njima neko sanjalacki raspolozeno ‘ja’ obraca se drugom licu jednine (’ti’) ili mnozine (‘vi’ ) recima punim prekora, ironije ili, ponekad, recima sarkasticnog razumevanja.

Medjutim to drugo lice se nikada ne oglasava. Ono ostaje nemo, bez dodira I komunikacijskog  kontakta sa tvojim lirskim ‘ja’. Ono je namerno obezglaseno jer dovoljno govore njegova dela – bol, tuga, a mozda I zato sto je pretnja snu. Drugo lice je dzelat snova I lasta, nedovoljno doraslo daljinama do kojih doseze lirsko ‘ja’, drugo lice ima zmijski pogled I ne ume da zagrli sunce, da pregazi reku. Snovi u tvojim pesmama su u isto vreme I nezni, I surovi, a za lirsko ja predstavljaju I svet naslade I svet pakla.

Znacenski najbremenitiji simboli u ovim stihovima su SUNCE I KRV, slicno kao kod Branka Miljkovica. Sunce je simbol zudjenog smisla I obasjavanja zivota, a krv simbol ovozemaljskih rana koje se konstantno otvaraju. Ovi simboli deluju neobicno efektno u naturalistickim slikama zenica I krvarenja.

Poetski  najsnaznije pesme u ovom izboru su, po meni, pesme ‘Znam’ I ‘Nema mostova’, a najlepse pesnicke slike su:

‘trule breskve secanja’, ‘prostor krvari bezumlje’, ‘u zglobovima sarkazam tek udahnutog kiseonika’, ‘beli jezik mecave na oknu dana, ukrstile se dve zmije necijih pogleda’.

Pitanje za kraj:  < Zasto nisi otvorila vrata coveku koji ti je doneo narcis? > “

Ceca 

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS
Powered by blog.rs - Design by BalearWeb