zvezdano nebo

STA VAM SMETA DA ZASIJATE ?

lana52 | 20 Novembar, 2016 12:58

 

Skoro sam cula deo konverzacije jednog mladog tv voditelja I gospodina Ivanovica (Desimir D. Ivanović dipl.ing, trener za ljudske resurse i učitelj kliringa - Majstor aikidoa 2.dan (Firenca 1974), diplomirani inženjer (Beograd 1975), specijalnost organizacija rada.Obuku iz kliringa je započeo u Londonu 1982. godine, a okončao u Adelejdu (Južna Australija) 1991. godine. Obučavan je još iz holističkog rebirtinga (London, 1985-88), transakcione analize (Beograd, 1990-91) i poslovnog savetovanja (Minhen, 1993). )

U stilu koje bi pitanje ‘otvorilo coveka ‘ I dodjose do simpaticnog pitanja:

‘’STA VAM SMETA DA ZASIJATE…?” Tu se setih prevoda omiljene pesme:

 

 

“Hajde zasijaj, zasijaj kao zvezda

Zasijaj tako jako kao zvezda koja zapravo i jesi

Zasijaj u budućnosti

Širi svoju svetlost gde god bila….”

 

Tako me pomenuto pitanje podstaknu na razmisljanje….Odgovor bi u prezentu, tj. sada bio: ‘Vise mi ne

smeta nista, sada mogu da zasijam svojim punim sjajem, uprkos bilo cemu jer imam puno iskustva u stilu

NJegosa: ‘Ja sam prosa sito I reseto, ovaj grdni svjet ispitao….’  , ali jos pre 5-6 godina dosta toga mi je

smetalo, a najvise poverenje u ljude koje sam u to vreme jos uvek imala u bezgranicnim kolicinama… Odrasla

u prosecnoj intelektualnoj gradjanskoj porodici, vaspitana u duhu covekoljublja I prijateljstva u stilu: ‘Cini

dobro….’, kasnije dobar djak, omiljena u krugu prijatelja I familije (bar sam ja tako tada mislila I osecala )

provela jedan divni profesionalni period u skoli u kojoj sam osecala da nesebicno dajem I za uzvrat dobijam

bezuslovnu ljubav…Takodje provela skoro deceniju u ‘belom svetu’ ceznuci za ‘nasim ljudima I nasim

prostorima’ koje sam ostavila….Vratila se u svoju domovinu u ocekivanju produzetka divnih prijateljstava,

pruzajuci ruku svakome - staroj Ili novoj osobi koja se pojavila u mom tadasnjem zivotu sa zeljom da se

druzimo, da razmenimo pozitivne emocije medjusobnog bilo emotivnog, bilo kolegijalnog ili  cak komsijskog

razumevanja I pomaganja….MIsleci da ako ja toliko volim ljude, radujem se tudjim uspesima, sirim fluid

topline, ljubavi, prijateljstva da ce ljudi oko mene da uzvrate slicnom merom… (Bila sam poput Dare u

‘Balkanskom spijunu’ (Mira Banjac ) koju suprug Ilija pita pokazujuci joj fotografije upravo uslikanih ljudi: ‘Sta

bi ti Daro rekla kada vidis ove slike…’, a ona odgovara: ‘Pa, nista ljudi setaju…’, pa je suprug prekorava: ‘E,

Daro sto si naivna…’ ha, ha )

Tako sam ja pocela, kao I uvek da sijam dobrotom, razumevanjem, svojom ‘ personality’ (sto bi Englezi rekli

J ) Otvorena, nasmejana spremna da pricam o svojim pobedama I porazima iz proslosti slucajno sam sretala

mnoge ljude oba pola, po meni dobre ‘dusice’ sa kojima mozete imati prijatnu konverzaciju….S’ obzirom da

su iskrenost, dobronamernost, druzeljubivost uvek bile I ostale glavne odlike moje licnosti tako sam se

ponasala svuda; na radnom mestu, medju starim I novim prijateljima, u komsiluku, na javnim mestima I sl.

Uvek spremna da pomognem, da se pristojno nasalim, da udjem u kratku neformalnu konverzaciju… I sijala

bih ja tako jos dugo, da mi nije zasmetao  sopstveni relativno visoki koeficijent inteligencije (bice da se opet

hvalim I smetam drugima sto sam svuda bila djak generacije, sto sam diplomirala matematiku u svojoj 23.

godini, sto sam magistrirala I predavala na engleskom govornom podrucju, sto se sluzim sa 4 jezika, sto

 odlicno poznajem knjizevnost, filozofiju itd.), ali to navedoh zbog pustog, pomenutog koeficijenta koji je poceo

da mi smeta ‘da sijam u punom sjaju’ I da mi salje razlicite signale u stilu: ‘Zaustavi se ovde, pocni da

analiziras neke situacije I neke ljude, ne budi I dalje Polijana ili Dara sa pocetka price… I tako ja upotrebih

svoje ‘male sive celije’ I ostala cula… Poceh bolje da gledam I slusam, a saslusah I neke druge umne ljude

koji mi ponudise poput ‘skrivenog blagoslova’ neke savete, uputstva za ponasanje I otvorise oci nekim novim

istinama koje bas nisu bile ruzicaste…Jedna osoba koju profesionalno veoma cenim mi jednom rece: ‘Cuti,

manje pricaj, vise slusaj... vidis da ovde skoro svako mrzi svakog, a ti ocekujes da te vole I postuju…’ To

jeste za mene bilo sokantno (jer ja sam bila ‘naivna, mislila sam da me svi vole I da sam im preko

potrebna…’ ha,ha...)

 Onda sam cula neke degutantne stvari o sebi od osoba koje karakterise fraza: ‘ko drugoga rado kalja,

taj sigurno malo valja…’, prepustila te uvrede I klevete Bozjem sudu u stilu : ‘Neko to od gore vidi sve…’ I

povukla se u mirnije vode ljubaznosti, ali smanjenog poverenja…Shvatila sam da nista nije bas slucajno (to

vise nije verovala ni vise puta pomenuta Dara J ) I dalje volim I postujem ljude, cinim dobro koliko mogu, ako

ne mogu, sklonim se u stilu: ‘Nemoj da neko strada od moje ruke…’, I dalje sam altruista ali mnogo oprezniji

I uzdrzaniji zahvaljujuci informacijama tj. tzv. ‘skrivenom blagoslovu’ J Ne pecam se vise na stare ‘fore’, a

mnoge situacije I osobe koje mi vredjaju inteligenciju, jednostavno ignorisem…postoji kosmicka pravda I oni

koji se time bave…. Tako da eto, vraticu se na pocetno pitanje o ‘sijanju’…Sada kada mnogo znam I svesna

sam na sta su sve ljudi spremni zbog neke materjalne, licne, politicke koristi ili cisto zbog pakosti I zavisti (I

kod nas se kao I svuda u svetu bilo kakav uspeh tesko prasta ili ne prasta uopste…) ja I dalje sijam ali

ogranicavam sopstveni sjaj do granica u kojima se osecam ‘na sigurnom’, preko tih granica mogu da budem

uljudna, ljubazna, ‘draga’ (kako je danas popularno reci J ), ali bez mnogo sjaja jer sto mislim - mislim I sto

znam - znam… (a saznala sam i naucila toliko toga...) Zadovoljna sobom, neopterecene savesti, radosna

zbog svega sto mi je zivot podario, (a to je toliko puno…),  ali mudrija za jednu nijansu, ne za jednu za vise

nijansi, verovatno za celi suncev spektar boja, ha, ha (ko razume- shvatice, a neko ce I osetiti…)

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS
Powered by blog.rs - Design by BalearWeb