zvezdano nebo

'ŠAKA SOLI...'

lana52 | 02 Mart, 2017 14:33

Lepo je biti I sam mudar I pisati svoje ‘crtice’ pored puta, (u stilu: U sebi nalazim unutrasnji mir I prastanje, volim ljude, prirodu, zivot...Verujem u sve lepo oko sebe; mladost, dobrotu, radost...Iako su me cesto 'prodavali ispod cene, ja i dalje bezgranicno verujem ljudima...'ali u ovim godinama mi najvise prija ‘tihovanje’ kada se druzim najvise sa sobom, pisem, citam… ispunjena , srecna I zadovoljna svojim bivstvovanjem…(s' obzirom da je moj zivot jedno vreme bio velika avantura o kojoj bi mogla da se napisu bar tri 'bestsellera', sada mi vise prija mir...): ) Medjutim moje misli kao obicne, anonimne osobe (jedne Lane, ha, ha...) ostaju poput pesme: ‘Po meni se nista nece zvati… Prijatelji bivsi, prijatelji buduci, pamtite me po pesmama mojim…’  Zato je lepo  procitati mudrosti nekih hrabrih I umnih zena koje ce ostati upamcene u knjizevnosti i istoriji….

Žena je poput vrećice čaja. Ne možete da kažete koliko je jaka dok je ne stavite u vrelu vodu.

Elenor Ruzvelt

„Zahvalna sam svima koji su kroz moj život prošli i ostavili svoj trag… Upoznala sam sve što ljudsko srce treba da zna: poraze i uspehe, stid i bol, ljubav i gubitke, zablude i osvešćenja i, baš zbog toga, verujem da je vredno živeti, hteti i smeti, ne strahujući od onog što čeka…”

Ovim rečenicama Mira Stupica završava svoju knjigu „Šaka soli”.

 

Pitaćeš me: da li mi je teško u zemlji kamenja, leda i siromašnih ljudi? Pitaćeš me: zašto sam opet na severu kad ima krajeva gde se gazi cveće, gde sunce i stenu može da užari, i čoveku pravo u srce sija! Zašto! Zato što volim muku i anatemu. Volim kad treba skakati za svaku mrvicu života i uspeha. Volim kad čoveka iz dana u dan glođe neki strah, a čovjek se ume isceliti; kad mu aveti svaki dan nešto uzmu, a on se ume odreći. Volim onoga koji kamen ore a ipak ima hleba. Onoga koji kaže da je sramota uvući jedrilo kad zatrube vetrovi i bure, i koji otvorenih očiju sme da gleda kako u peni talasa kotrlja brodolom...”

Isidora Sekulić

 

“Lepota je unutrašnji osećaj koji se vidi u ljudskom pogledu…
# Kada si majka, nikad nisi sama sa svojim mislima. Majka uvek mora da misli dvostruko, jednom za sebe, a drugi put za svoje dete.
# Nikad nisam pokušala da zaboravim detalje iz prošlosti, iako su neki bili bolni.
Ne razumem ljude koji se kriju iza svoje prošlosti. Sve što proživiš ti pomaže da postaneš osoba kakva si sada.
# Ići napred u teškoj profesiji iziskuje veru u sebe. Zbog toga neki ljudi sa osrednjim talentom, ali sa velikim unutrašnjim pogonom idu mnogo dalje od ljudi sa daleko superiornijim talentom.
# Ako nikad nisi plakao, tvoje oči nikad ne mogu biti lepe.
# Greška je ako mislite da, kada završite sa školom, nikada više ne morate da naučite nešto novo…” Sofija Loren

 

“Ljubav i energija su najvece vrednosti naseg bica, raspravljati sa besnim, punim mrznje i zavisti znaci raditi protiv svog zdravlja i duse…” Isidora Bjelica

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS
Powered by blog.rs - Design by BalearWeb