zvezdano nebo

Zasto se ljudi ljute kad cuju uspesne biografije… :)

lana52 | 10 April, 2017 18:03

Sve sam mogla da pretpostavim: da ljude uvredi ruzan gest ili ruzna rec, podmetanje, namestanje, uhodjenje, klevetanje, ironija I sl, ali mi je skoro neko u poverenju rekao: ’Trudi se da ne pominjes svoju biografiju ili ako bas negde moras napravi skromni sazetak jer neke ljude ljuti kad cuju uspesne biografije… verovatno imaju kompleks jer sami nisu bili dovoljno uspesni…. i td.’ Iako sam mislila po NJegosu: ‘Sto god dodje ja sam mu naredan…’ :) I da me nista ne moze iznenaditi, prethodno me je fasciniralo…Ja se licno radujem kad cujem biografije uspesnih ljudi, da su stekli odlicno obrazovanje, da imaju dobro placene poslove, da lepo izgledaju, da su im porodice uspesne, da imaju odlican zivotni standard... Nikome ne zavidim, ni na koga se ne ljutim ako je u bilo cemu uspesan, volim ljude, volim da se druzim sa njima i pokazujem iskrenu odanost u kolegijalnim ili prijateljskim relacijama....Postujem ljude koji imaju razlicito misljenje od mene, prihvatam konstruktivnu kritiku i nikoga ne vredjam...Volela bih da svi ljudi na planeti budu uspesni, srecni i zadovoljni... 

Pomislila sam: pa ja sam veoma skromna osoba koja posteno radi za jednu sasvim prosecnu platu, nemam neki veliki imetak, skromno I relativno tiho zivim, gledam svoja posla I u tudja se ne mesam, trudim se da budem kulturna I ljubazna sa svima, da radim svoj posao najbolje sto mogu, postujem razlicitost drugih, I sto bi nekoga ljutilo ako cuje deo moje biografije, na primer: da sam bila djak generacije u osnovnoj skoli, djak generacije u jednoj od najstarijih gimnazija na jednom od najtezih matematickih smerova gde sam kasnije I predavala skoro deceniju, zavrsila fakultet u 23.godini u redovnom roku (polozila tzv. strucni ispit u 25. godini),  u toku studiranja se bavila atletikom, pisala poeziju, vencala u 20. godini, bila sekretar saveza studenata I td. (Pa niko meni nije nista poklanjao,(sto bi rekao Kapor: 'uvek sam placala stvari dva puta vise nego sto vrede...' :)) bilo je i talenta, ali su svi rezultati postignuti marljivim i upornim radom!) Kasnije u tridesetim magistrirala sam na engleskom govornom podrucju, dobila licencu da predajem u zemljama Komonvelta gde sam 5-6 godina I predavala…(sticajem zivotnih okolnosti proputovala sam 'pola sveta', bila na skoro svim kontinentima...) Posle decenije boravka u inostranstvu vratila se u domovinu (koju od srca volim i postujem sve ljude u njoj nezavisno od njihovih opredeljenja po onom hriscanskom: 'Postuj svakog i ne diraj u coveka...') gde sam nastavila da predajem u privatnoj gimnaziji I srednjoj strucnoj skoli, zaokruzila oko 20 godina prosvetnog rada u Srbiji I oko 5 godina u inostranstvu… Imam 26. godisnjeg tako reci ozenjenog sina, sluzim se sa 4 strana jezika, iako sam magistar prirodnih nauka izucavala sam dugo i filozofiju i psihologiju.... po opredeljenju sam kosmopolit I altruista…., Nisam duboko religiozna, ali sam 'verujuca' osoba,savest mi je cista i mirna da nikome nikada nisam 'naudila', a ako mi je neko i cinio neko 'zlo' prastala sam i sklanjala se po principu: 'Neko to od gore vidi sve, nisam ja 'pozvana' da bilo kome sudim...'  Na razne provokacije kojih ima okolo oho-ho :) uglavnom ne odgovaram ne zato sto sam 'mutava' vec zato sto sam lepo vaspitana i kako pomenuh hriscanski opredeljena, pa mi to ne dozvoljava da i ja 'secem okolo' tim 'naostrenim nozem' koji zahvaljujuci inteligenciji i obrazovanju nosim u ustima preventivno kao 'hladno oruzje', ali ga ne upotrebljavam, jer da JA ne daj Boze, kako se narodski kaze: 'pustim jezik' to bi vec bio 'pokusaj ubistva..', ha, ha... :)  

Posle ovakvog rezimea tj. biografije, ne vidim sta bi tu nekoga moglo da ljuti…. Ipak, kad bolje razmislim, da ne bi smo izazivali zavist, pakost, klevete... mozda je u ovim kako cesto kazem 'smutnim' vremenima  najbolje slediti misao naseg dragog i mudrog nobelovca Andrica: "U CUTANJU JE SIGURNOST...." 

'Ako najzad niko, ni prijatelj ni neprijatelj ne može da te uvredi....'

lana52 | 09 April, 2017 09:11

 U ovim 'nemirnim' i 'maglovitim' (da ne kazem ponovo 'smutnim') vremenima kada se na zalost vise mrzi nego voli, vise laze, nego govori istina, vise sluti nego raduje.... treba se setiti da je ovo vreme pred najlepse i najradosnije uskrsnje praznike ( Danas su 'Cveti - pokretni hrišćanski praznik kojim se obeležava Hristov ulazak u Jerusalim...Jevanđelisti beleže da je Isus na kapijama grada dočekan sa cvećem i listovima palme, koje su mu ljudi bacali pred noge. Budući da je zbog hladnog klimata u svim evropskim zemljama (izuzev Španije i Malte) rast palme nemoguć, narod na ovaj dan u crkvu nosi šimširtisu, grančice vrbe i masline. Među pravoslavcima Cveti važe za jedan od najradosnijih praznika.....')

Sadasnje vreme treba da bude vreme radosti i praznovanja... Treba se podsetiti i divne Kiplingove poezije koju je voleo i prevodio izmedju ostaslih i nas Ivo Andric i koja velica coveka, ljudskost i plemenitost...   

 

                                            AKO (Radjard Kipling)

                                                                                                                  

"Ako možeš da sačuvaš razum
kada ga oko tebe svi gube i osuđuju te;

Ako sačuvaš poverenje u sebe kada svi drugi sumnjaju u tebe,
ali ne gubeći iz vida ni njihovu sumnju;

Ako možeš da čekaš, a da se ne zamaraš čekajući,
ili da budeš žrtva laži, a da sam ne upadneš u laž,
Ili da te mrze, a da sam ne daš maha mržnji,
i da ne izgledaš u očima sveta suviše dobar, ni tvoje reči suviše mudre;

Ako možeš da sanjaš, a da tvoji snovi ne vladaju tobom,
ako možeš da misliš, a da ti tvoje misli ne budu (sebi) cilj;

Ako možeš da pogledaš u oči pobedi i porazu,
i da, nepokolebljiv, uteraš i jedno i drugo u laž;

Ako možeš da podneseš da čuješ istinu koju si rekao,
izopačenu od podlaca u zamku za budale;

Ako možeš da gledaš svoje životno delo srušeno u prah,
i da ponovo prilegneš na posao sa polomljenim alatom;

Ako možeš da sabereš sve što imaš,
i jednim zamahom staviš sve na kocku,
izgubiš i ponovo počneš da stičeš,
i nikad, nijednom rečju, ne pomeneš svoj gubitak,

ako si u stanju da prisiliš svoje srce, živce, žile
da te služe još dugo, iako su te već odavno izdali,
i da tako istraješ u mestu, kad u tebi nema ničeg više
do volje, koja im govori: "Istraj";

Ako možeš da se pomešaš sa gommilom i sačuvaš svoju čast,
ili da opštiš sa kraljevima i da ostaneš skroman;

Ako najzad niko, ni prijatelj ni neprijatelj ne može da te uvredi,
ako svi računaju na tebe, ali ne preterano;

Ako umeš dobro da ispuniš svaku minutu svog života
sa šezdeset skupocenih sekundi,
tada je ceo svet tvoj i sve što je u njemu,
i što je mnogo više, bićeš Čovek, sine moj! "

Radjard Kipling


    ...BUT I LOVE ME MORE.... :)

    lana52 | 07 April, 2017 11:07

    Cesto su me pitali oni koji su bili upuceni u ‘neke stvari’…. : ‘Kako ti tako nezna, krhka, plemenita, emotivna…’ opstajes u ovim ‘smutnim’ vremenima gde se mnogi ponasaju bez skrupula, gde mnogi na putu do cilja ne biraju sredstva, gde se igraju: ‘stret plays’, koriste lazi I klevete, gde je cesto borba ‘jedan na deset..’, ‘deset na jednog…’ I sl.

    Na pomenuta I slicna pitanja u stilu: ‘Kako uspevas da zadrzis osmeh, dobro raspolozenje I covekoljublje…’ ja sam kao intelektualka, (sto bi jedan moj prijatelj rekao: ‘oho-ho kalibra':))  prvo davala odgovare filozofski, recimo kako bi mudri Jerotic rekao : ‘rad na sebi, genetika (tata je uvek veseo… :) ) I Bozja pomoc …’ a sada kazem u stilu ovih serija-sapunica citirajuci jednu Samantu: “ I love you Richard, but I love  me more…’ :)

    Naravno da I dalje volim I postujem ljude I zelim svima dobro da bih kao ‘krhka zena’ opstala u ovim ‘olujnim vremenima’ moram prvo da volim sebe I ugadjam sebi, uzdam se I u one ‘kosmicke sile’ koje 'od gore' prate sve I na kraju se sve 'skocka' kako treba uz lepe, pozitivne misli, prastanje I plemenito delanje dodje do mira I boljitka u stilu: ‘Nemoj da brigas, brigas, zivot se stara….’

    Eto toliko od jedne nekadasnje mudre ‘okorele’ crnke koja je zakljucila da je zarad sebe same I opsteg dobra bolje da se  transformise u bezbriznu i  ‘neznu’ plavusu, a nikad se ne zna, sto bi, ne bas tako naivna, Merlinka rekla: ‘Mozda neko ‘ozbiljan’ voli I plavuse….” :)

    PITANJEM NA ODGOVORE...

    lana52 | 03 April, 2017 09:25

    “Ljubav i energija su najvece vrednosti naseg bica, raspravljati sa besnim, punim mrznje i zavisti znaci raditi protiv svog zdravlja i duse…”

    Kada bi mene neko intervjuisao, evo kako bi to izgledalo... :)

    “Kada biste dobili priliku da se obratite celom svetu u 30 sekundi, šta biste rekli?”

    Odgovor: Rekla bih : ‘Prastajte ljudima I budite plemeniti….’

    Da imate sav novac ovog sveta i ipak morate da radite, čime biste se bavili?

    Odgovor:’Pa verovatno bih radila isto sto I sada ucila decu, pomagala mladima, volela ljude….’

    Da li se bojite smrti? Ako se bojite, imate li razloga za strah?

    Odgovor: ‘Ne bojim se… Nema razloga za strah… Ko zivi I radi ispravno zna da ce ona mala masa od 21.-og grama (tako zovu dusu) uvek biti zadovoljna…. Nikada nikome nisam cinila lose, nisam namestala ili uhodila ljude, nisam pisala ‘gnusne stvari’ da se nekome uskrati pravo na egzistenciju I zivot… Nisam se oblacila u boje pakosti , zluradosti, mrznje prema bilo kome na bilo kom kontinentu… Uvek sam bila verna bliskim ljudima, prijateljima, idejama, nikada nikoga nisam izdala, a ako su mene ponekad i izdavali prastala sam sirokog osmeha i otvorenog srca...Prijatele sam volela,  (ne)prijatelje postovala i  bez ikakvih osvetnickih pretenzija...Postovala sam tudju razlicitost...

    Ako sam nekada nesvesno nesto rekla ili uradila sto je moglo drugoga da povredi iskreno sam se I izvinila I pokajala… Dusa mi je cista… ‘Mirise na nebo..’

    Šta biste promenili da sada saznate da ste besmrtni?

    Odgovor: Nista, trudila bih se, ako se to uopste u ovom svetu moze da jos vise prastam I budem jos ljubaznija I plemenitija…(Praktikovala bih i dalje ono sto moja majka obozava i zivi, a to je: 'Psihologija dobrote…’ )

    Recimo da ste pred vratima raja i Bog vas pita:”Zašto da te pustim unutra?”, šta biste odgovorili?

    Odgovor: Uvek sam mislila da Ti od gore vidis sve, pa sam odluci… (Zadovoljna bih bila i da me zadrzi u cistilistu... :) )

    Kada ćete sami za sebe biti dovoljno dobri? Šta treba da se desi pa da sebe u potpunosti prihvatite?

    Odgovor: Nista vise ne mora da se desi, u ovim recimo ‘najboljim godinama’ sam sve sto sam zelela zaokruzila privatila  sebe ovakvu kakva sam, pomirila se sa sobom... dok sam u mladjim danima mozda mislila da bih mogla da budem jos lepsa, jos vrednija, jos obrazovanija…jos, sada nemam takve zahteve, volim sebe bas ovakvu kakva sam, a ko me od preostalog dela covecanstva jos voli, postuje ili ne voli, to je vec njihova privatna stvar, to me ne zanima…. (misljenje meni nebitnih ljudi za mene je inace nebitno misljenje ili nesto duhovitije: 'KO me voli-voli, a ko me mrzi dzabe se nervira... :) )

    Da li je zemlja u kojoj živite zemlja po vašoj mjeri?

    Odgovor: Ja zvanicno imam dve domovine… Ali naravno mnogo volim ovu u kojoj sam rodjena I odrasla… Ona je lepa I meni draga… Naravno u zivotu ne moze uvek sve da nam bude po ‘najboljoj meri’ ali ni mi sami nismo savrseni, zato prihvatam stvari onakvim kakve jesu I verujem da ce uskoro da bude jos bolje… Meni je ok, ja se ne zalim… Verujem u ljude koji vode zemlju napred...Volim ljude oko sebe i prastam im nesavrsenosti... Optimista sam i znam da pruzim, ali i da prepoznam pozitivnu energiju...U zivotu me najvise i obicno raduju sitnice: lep suncan dan, iskren osmeh na necijem licu, harmonija medju bliznjima.... Mir je najvazniji....EH, sad standard uvek moze da bude i bolji, ali sve treba sacekati strpljivo, raditi marljivo, postovati ljude oko sebe, doprineti slozi i boljitku, mrznjom i destrukcijom se nista ne postize... Da bi zemlja bila uspesna svi ljudi treba da budu vredni, tolerantni i korektni i da pomognu u slozi i ljubavi... Nije zalud receno: 'Samo sloga spasava...' :) Iako postoji kritika treba da bude odmerena i dobronamerna, da se nicije dostojanstvo ne vredja... Treba ziveti i delati u hriscanskom stilu: 'Sto ne zelis sebi, ne cini drugome...'

    Šta biste želeli da ljudi pričaju o vama kad odete tamo ‘gde mobilni zauvek nema domet’ (kod nekog ‘gore’ sveca koji tada bude dezurni….)

    Odgovor:  Kad se to vec jednom desi , za jos jedno 50 godina,(sad sam tek na pola puta...), ja planiram da docekam stotu, ha, ha...Ne moraju nista da pricaju… Bolje da cute…('Nek mi ne drze govore, nek drugom pletu lovore...') Dosta smo se ispricali za zivota, kako se kaze…("Malo je bilo, a ipak dovoljno i sto smo rekli, i sto smo precutali.." ) Jedino bih volela ako se desi da bas neko ‘pusti suzu’ da ta suza bude od srca, iskrena…. :)

     

    UVEK SE RADOSTI BROJE ZA PRAVE IZBORE... :)

    lana52 | 03 April, 2017 07:11

    Uvek se radosti broje za prave izbore…. ( Recenica je antipod onom stihu nase omiljene estradne plavusice: 'Samo se tuge broje za pogresne izbore...' :) )

    Zivot je kao pozorisna scena… Obicno je na jednoj strani euforija, slavlje, a na drugoj po neko ‘place’ iza zavese….('The winner takes it all...' )   Realnost je da i kod ‘pametnijih’ telefona cim baterija spadne na 15% daje se poruka da je ‘slaba’ I da je treba puniti…

    Ja imam obicaj da kazem: ‘Vise se ne bavim politikom I valjda ne smetam vise nikom…’ (ali nikad se ne zna, uspeh se kod nas ne prasta ni posle 20 godina… :))

    Ponekad I ja dam svoj glas nekome i negde iz lojalnosti lepim idejama iz mladosti… (‘A ko behu oni divi koji su nas odrzali, koji su nam snagu dali, to bejahu ideali…’- Hvala puno i hvala jos jednom :) svima koji su pomogli da i dalje verujem u lepe ideale altruizma, plemenitosti, socijalne pravde i td.  )

    Cesto kazem da kao altruista volim ljude nezavisno od njihove nacionalne, verske ili politicke pripadnosti.... Retko pratim medijske prenose u celini, (uglavnom slusam samo one 2minuta-vesti :)) osim u nekim izuzetnim situacijama kao sto su bile ove skorasnje….Ehhh, 'suprise...' ! JA  tako otkrih nesto sto me je stvarno obradovalo I podiglo 'do neba', a to je kome je moja malenkost iz nekih, njima, a I meni znanih razloga jos uvek zanimljiva… Kada vam na kraju svojih vaznih govora neke ‘zverke’ internacionalnog kalibra metaforicno daju do znanja da ste im u mislima vi I sami procvetate… Ja, po svemu prosecna: prosecna plata, prosecan izgled, prosecne godine, prosecan reproduktivni status - majka jednog deteta, prosecno zanimanje, jedino natprosecna inteligencija (sta cu ‘taku’ me majka rodila bas na dan kad je pocinjalo prolece, a mozda su I moje babe iz Homolja malo tu nesto ‘uvracale’, u stilu ‘ciri bu, ciri ba..’ ha, ha…:), salim se u 'vracke' kao magistar prirodnih nauka svakako da ne verujem... eto ne plasim se kad mi crna macka predje put, ha, ha, a koliko je tih 'maca' okolo... :) ), dakle ja kako naglasih prosecna I obicna vidim da sam u zizi interesovanja (’lepo je meni govorio bivsi muz: ‘mani ideje, vazna je lova…’ , a ja nisam tada mogla bez nekih snova….) Tako da  ‘love’ nikad nije bilo mnogo, ali mi snovi i harizma (sto bi reko jedan moj mudri poznanik: 'Ima nesto ima, ima... ima u tebi i u tvojim ocima..'ehhh :) ) donese popularnost, da o meni misle ‘zverke’… Tako ja srecna I zadovoljna cestitah sebi jos jednom u stilu: ‘Bravo, duso ides 5, tvoj je celi svet, zasluzila si da castis sebe vecerom u nekom ‘noble’ restoranu, moze recimo ‘Madera’ ('otmenost obavezuje..' :)), a zatim da izaberes neko vozilo na sajmu automobila koje ces voziti kad jednog lepog dana polozis voznju, a dotle: Ciao, ciao... vidimo se u nekoj sledecoj predstavi…ha, ha :) …Mozda vec sutra, a mozda tek za neku godinu… nikad se ne zna, zavisi I od onog gore ‘koji vidi I prati sve…’)

    Za kraj ovog saljivog traktata 'o ko zna cemu' (ko razume, shvatice, a ima ih i koji brzo kapiraju...) svima lepe zelje za puno zdravlja, uspeha, srece u zivotu, a nadasve da svi postignu onaj unutrasnji mir I harmoniju, da dusa ne trpi vec ‘uziva’ u miru I radosti… Ehhh, 'a dusa, ko dusa, svog gazdu nekad i ne poslusa...' :)     PS. Nadam se da sam sve lepo i duhovito napisala i da se, ne daj Boze niko nije ljutio jer ja izbegavam teske reci , da ne bude: 'ubi me prejaka rec' :) (Vise nisam mudra crnka kakva sam bila u mladosti-'intelektualni vulkan', ha, ha :) vec sam zbog satiranja pramenova i 'foliranja' postala prosecna plavusa koja gricka cips, sladi se napolitankama (uz redovno brisanje papirnom maramicom da se karmin ne razmaze..., a i 'suzice' ako podju nekad prave, a nekad i malo 'namestene', po potrebi, zavisi od situacije i od toga ko gleda i slusa, (uvek sam govorila da sam 'praznik za oci' i melem za usi' :) ) a 'gledatelja' uvek ima, ha, ha...('just in case...' :) ) jer sam 'emotivka', ha, ha- takva sam 'po celom telu...'(ljubaznost je moje srednje ime :)) i onako standardno, prvo zauzmem pozu: namestim kosu, (ponekad 'opasem' pantalone jer imam manekenski strukic, pa mi ponekad 'spadnu', ha, ha...) podizem ponekad sebi, a ponekad i drugima inace nizak pritisak osmehom, soljicom  crne kafe i casom vodice ili sokica, ha, ha... :) ) By the way,  zamisljam da sam gost na mojoj omiljenoj 'HAPPY' televiziji gde me sarmatni Maric (oduvek smo bili na 'slicnoj' talasnoj duzini ha, ha..) i njegove prelepe voditeljke intervjuisu i nude kafom i raznim 'prislackama', a ja se onako pred kamerama rasplacem od tolike paznje i kazem: 'Hvala puno...Vi ste ovde predivni...' uz suze radosnice, a njihovi  gledaoci odusevljeni, prave snimak emisije da ponovo gledaju u slobodno vreme.., ha, ha.. :)

    Vazno je da sam ja unutar sebe zadovoljna, ponekad ipak protrljam i onu svoju 'kristalnu kuglu' da pogledam sta ce 'da bidne', :) sad kako se  kome 'zalomi', moje misli su uvek lepe i svetle i dobronamerne prema SVIMA, a sad 'kugla, ko kugla...', nesto kaze, a nikad ne laze... ha, ha... :) 

     

    ' I THANK ALL THOSE....' :) P. COELHO

    lana52 | 02 April, 2017 18:36

    I thank all those

    "I thank all those who laughed at my dreams;
    You have inspired my imagination.
    I thank all who wanted to squeeze me into their scheme;
    They have taught me the value of freedom.

    I thank all who have lied to me;
    You have shown me the power of truth.
    I thank all those who have not believed in me;
    You have expected me to move mountains.
    I thank all those who have written me off;
    You have aroused my courage.

    I thank all those who have left me;
    They gave me room to create.
    I thank all those who have betrayed me and abused;
    You have let me be vigilant.
    I thank all those who have hurt me;
    They have taught me to grow in pain.

    More importantly, I thank all
    Who love me as I am;
    They give me the strength to live..."

     
    Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS
    Powered by blog.rs - Design by BalearWeb